Kad god sam po svijetu, imam problem one Buridanove beštije, ne znajući da li da se kao flâneur predam gastronomiji očiju i slobodno vrijeme provedem lutajući gradom ili da stanem pred nekim spomenikom, u muzeju ili galeriji, ili da se zavučem – što začudo vrlo često i prevagne – u neku biblioteku i brstim  po knjigama koje mi, živeći u provinciji, danonoćno fale. Srećom, ponegdje vam orari velikih knjižnica omogućuju da nijedan od tih interesa ne ostane zakinut.  No, ovdje zapravo želim opisati dojmove nakon boravka u jednoj drugoj knjižnici u kojoj sam ovih dana mogao raditi, a jednako je sugestivnog prostornog ambijenta.